Prvi dah i posljednji dah predstavljaju početak i kraj života te je o disanju i unosu kisika naš život puno ovisniji nego o hrani ili vodi bez kojih možemo izdržati puno duže. Većina ljudi funkciju disanja uzima zdravo za gotovo, a službena medicina tek određene vrste nepravilnog disanja povezuje s određenim patološkim stanjima. Ovoj vitalnoj funkciji, koja neprekidno održava život i mnoge funkcije tijela, moramo posvetiti puno više pažnje. Ayurveda i Yoga, drevne znanosti o životu, svakako disanju posvećuju punu pažnju, svjesne da je disanje ne samo funkcija koja je neophodna za održavanje na životu, već i potencijalni alat za poboljšanje zdravstvenog stanja i razvoja svjesnosti.
Regulacija tlaka i nivoa stresa, otpuštanje tenzije u tkivima i cijelom tijelu, kontroliranje ritma srca, detoksifikacija, unos kisika neophodnog za mnoge biokemijske procese u tijelu, veći fokus i koncentracija (naš mozak koristi oko 20% kisika koji udišemo), bolja fizička sprema i kondicija kao i fleksibilnost u tijelu, jačanje pluća i dijafragme, pomoć u probavnim procesima, snižavanje hormona stresa kortizola i adrenalina u krvotoku, neke su od najvažnijih funkcija pravilnog disanja.
Disanje nas u svakom trenu našeg životu, u svim aktivnostima koje obavljamo održava na životu pa ipak, službeni je stav takav da je dovoljno da se disanje dešava i da je kapacitet pluća u granicama propisanih vrijednosti. Ayurveda kaže da je disanje puno više od toga. Različitim obrascima disanja možemo djelovati na mnoga stanja u organizmu, a već jednostavnim potpunim udahom i izdahom možemo značajno povećati unos kisika i životne energije u tijelo te na taj način drastično pridonijeti očuvanju zdravlja.
Disanje je jedinstvena funkcija zato što može biti i svjesna i nesvjesna. Stoga se u ayurvedi disanje promatra i kao most između svjesnog i nesvjesnog dijela naše psihe. To je most koji nam omogućuje da posegnemo dublje u svoje biće, razvijemo veću količinu svjesnosti i povezanosti s našim organizmom i našom okolinom, te poboljšamo naše zdravstveno i duševno stanje.
Autonomni ili vegetativni živčani sustav, za koji se kaže da nije pod utjecajem svjesnih radnji, tj. djeluje samostalno bez obzira na našu volju, dijeli se na simpatikus i parasimpatikus. Simpatikus je aktivan kada smo pod stresom, u strahu ili se moramo boriti, bježati itd. Tada krv ide u ekstremitete, usporava se rad crijeva i pražnjenje mjehura, isušuju se usta i srce kuca jače i brže. Ukratko, simpatikus je aktivan kada smo aktivni i pod stresom.
Kada je organizam u stanju relaksacije aktivan je parasimpatikus. Tada se krv iz ekstremiteta vraća u središnji dio tijela. Parasimpatikus regulira normalan rad organa i žlijezda, pomaže varenje i preradu hrane, stimulira seksualnu želju kao i opuštenost i stanje mira, potiče normalnu eliminaciju stolice i urina, itd.
Iako i simpatikus i parasimpatikus spadaju u autonomne funkcije živčanog sustava, ayurveda i yoga nas uče da svjesnim tehnikama disanja možemo utjecati na to koji od njih će biti trenutno aktivan. Generalno, plitko i brzo disanje koje zahvaća samo gornji dio pluća će stimulirati simpatikus i na taj način podržavati stanje stresa. Dakle, stres će biti posljedica takvog disanja, a isto tako, ako smo pod stresom on će uzrokovati da dišemo na taj način.
S druge strane, duboko polako disanje koje puni cijeli prsni koš i širi se u cijeli abdomen će poticati rad parasimpatikusa koji će, kada je aktivan, opuštati tijelo i dovesti ga u stanje relaksiranosti i mira. Dakle, mijenjanjem obrasca disanja u mogućnosti smo utjecati na stanje stresa, uspješnost eliminacije, kvalitetu sna itd. Disanje je most kojime možemo doprijeti do autonomnih funkcija našeg tijela i preokrenuti obrazac negativnosti u koji smo se doveli krivim životnim navikama, stresnim situacijama ili kroz traume.
Osim što pravilnim disanjem u organizam dovodimo kisik neophodan za život i djelujemo na aktivnost živčanog sustava, na rad organa i mnogih tjelesnih funkcija, u ayurvedi i yogi kažemo da se pravilnim disanjem u tijelo dovodi i vitalna životna energija – Prana. Pranu također unosimo i odabirom zdrave i cjelovite hrane te njenom efikasnom apsorpcijom, no najvažniji aspekt Prane unosimo kroz kvaliteno disanje na svježem i nezagađenom zraku. Prana održava život i bez nje tijelo postaje bolesno i u konačnosti beživotno.
Najbolji način za kultiviranje prane je Pranayama, praksa sinkroniziranog i kontroliranog disanja, dovedena do savršenstva kroz stotine i tisuće godina prakse i ispitivanja u najvećem laboratoriju života – vlastitom organizmu.
Drevni mudraci, yogiji i ajurvedski liječnici posvetili su ovoj praksi veliku pažnju znajući da je dah život i da bez dovoljno vitalne energije ne možemo ostvariti svoj puni potencijal. Da bi svladali tehnike pranayame potrebno je kvalitetno vodstvo i dugogodišnja praksa, no za početak jako puno možete napraviti i sami tako da počnete obraćati pažnju na svoj dah te podižući razumijevanje o važnosti ove funkcije koja vas svaki tren održava na životu i puni životnom energijom.
Pravilno disanje jedan je od temelja zdravlja i zahtijeva našu punu pažnju. Pravilno disanje trebalo bi učiti od malih nogu te bi ono moralo biti puno više zastupljeno u medicinskoj praksi, kulturi održavanja zdravlja i prevenciji bolesti.
Evo nekoliko savjeta otkuda krenuti prema zdravijem disanju i održavanju boljeg nivoa energije:
- dišite na nos
- nađite vremena svaki dan da dišete duboko, svjesno, potpuno i u ritmu
- kada dišete pazite da zrakom ispunjavate cijela pluća, da se vaš prsni koš širi u sva četri smjera, da se podižu ključne kosti te da zrak mora ispuniti i vašu trbušnu šupljinu
- vodite računa da nije dovoljno da duboko dišete samo u dvorani za vježbanje jer je od izuzetne važnosti da u sebe unesete puno čistog kisika na otvorenom prostoru
- boravite čim više u prirodi i nahranite se pranom kroz elemente od kojih je sve napravljeno
- budite svjesni procesa disanja barem nekoliko puta dnevno te osjetite kako vas zrak koji udišete puni i osvježava
- kada ste pod stesom i napeti, kada vam srce radi ubrzano ili ne možete zaspati, umirite se, zatvorite oči i pokušajte duboko i svjesno disati dok vašu svjesnost usmjeravate na dijelove tijela koje ispunjava zrak
- educirajte vaše tijelo da diše pravilno jer ako ste dovoljno uporni u svjesnom i punom disanju vaše će tijelo s vremenom preuzeti taj obrazac disanja i kada niste svjesni tog procesa
Ako želite naučiti više o disanju, krenite na tečaj kod kvalificiranog učitelja yoge ili ajurvedskog praktikanta te se raspitajte se podučava li isti tehnike disanja.
Kako bi se naglasila važnost postojanog, polakog i svjesnog disanja, u drevnim tekstovima se kaže simbolički da svaki život ima zadani broj udaha te da kada se taj broj udaha potroši život završava. Ova izreka pokazuje važnost kultiviranja svjesnog, dubokog i polakog disanja. Zanimljivo je i to da npr. životinje koje brže dišu uglavnom žive kraće. Čovjek prosječno udahne 18 puta u minuti te živi u prosjeku nešto preko 80 godina. Životinje koje brzo dišu, kao na primjer psi, žive puno kraće, dok životinje koje dišu vrlo polako poput slona ili kornjače, žive jako dugo. Neke kornjače koje udahnu samo 4 puta u minuti žive i preko 300 godina.
Koliko možemo izvući iz ovakve usporedbe je na svakome od nas. Znamo da kaotičan brz život, pun stresa, ima svoj danak. Činjenica je da je dah u takvom stanju brz, nepravilan i plitak. S druge strane, opušteni, sretni i relaksirani ljudi dišu puno smirenije, dublje i polakše.
Umjesto da tempo života diktira vaš dah i vaše zdravlje, počnite disati svjesno i potpuno kako bi vaš dah diktirao vaš život.