Što su doše i kako ih razumjeti

Autor: Dubravko Harapin, ajurvedski konzultant

 

Ajurvedska filozofija i praksa dobrim se dijelom bazira na analiziranju doša, bioloških principa koji upravljaju fiziologijom i definiraju naše konstitucijske odlike. Omjer, utjecaj i snaga kojima doše djeluju u pojedinim dijelovima našeg tijela rezultiraju individualnom ekspresijom koja nas čini jedinstvenima i drugačijima od drugih.

Riječ doša ili dosha, dolazi iz sankrtske riječi dushya koja znači ono što je pokvareno ili neispravno. Tim značenjem definirano je da su doše sustavi upravljanja koji mogu izaći iz ravnoteže, tj. prestati podržavati normalno funkcioniranje tijela što prvo rezultira smetnjama koje s vremenom postaju sve veće i u konačnici rezultiraju nekim patološkim stanjem.

Problem koji se danas javlja kod pisanja o došama, ovom zaista jedinstvenom i vrlo kompleksnom načinu promatranja individualne ekspresije tijela i uma, je taj da se razumijevanje istih svelo na jeftine tablice za određivanje vlastite doše i to u rangu laganog ljetnog štiva koje može probaviti čak i na suncu i vrućini prekuhani mozak. Na ovakav način svakako ne činimo uslugu ayurvedi, koliko god da smo veliki entuzijasti i interesenti za nju. Kada bi jednostavnim popunjavanjem tablice bilo dovoljno odrediti vlastitu došu, pa se potom uhvatili famozne tablice namirnica koje definiraju koje su namirnice dobre za nas a koje nisu, izliječenje svih bolesti postizalo bi se gotovo preko noći uz pomoć susjedovog savjeta koji je upravo negdje u časopisu naletio na tablicu i uzbuđeno došao podijeliti tu tajnu dobrog zdravlja.

No, je li to doista tako?

Doše su vrlo kompleksni i rastezljivi pojmovi koji se odnose na cijeli niz funkcija i segmenata u funkcioniranju ljudskog organizma. Svaka doša, ovisno o dijelu tijela u kojem je prisutna, dijeli se na 5 pod-doša pa se tako sve tri doše, vata, pitta i kapha, dijele na ukupno 15 pod-doša. No ni to ne zvuči toliko komplicirano. Svaka od tih pod-doša može biti u patološkom odnosu sa bilo kojem od preostalih 14 pod-doša što već čini stotine različitih kombinacija poremećaja. Nadalje, svaka doša i pod -doša definirana je određenim kvalitetama i potrebno je odrediti točno koje kvalitete koje doše i pod-doše su van balansa. Tu već dolazimo do tisuća kombinacija mogućih poremećaja u tijelu. No stvar ne staje niti ovdje. Doše i pod-doše mogu biti u tri stanja: balansirane, u višku ili u manjku. Svako nenormalno stanje kada je doša ili pod-doša u višku ili manjku kombinira se dalje u gore već navedenim kombinacijama i to sama ili u partnerstvu s nekom drugom došom ili pod-došom. Sve te kombinacije koje smo naveli potrebno je otkriti u određenim tjelesnim sustavima u tijelu, poput nekog tkiva, organa i sustava organa.

Bit je ajurvedske terapije i adekvatno određene ajurvedske prehrane da se sve gore navedene faktore uzme u obzir kako bi se stanje moglo popraviti, tijelo zaliječiti, ukloniti smetnje ili patološke procese te dovesti tijelo u stanje optimalnog funkcioniranja kako bi se moglo u najboljoj mogućoj mjeri regenerirati, obnavljati i održavati vitalnost.

Bez da ulazimo u detalje pod-doša, svih njihovih kvaliteta odnosno karakteristika, organa i sustava organa u kojima pojedine od njih dominiraju te njihovih detaljnih funkcija u tim sustavima, pokušat ćemo razložiti najosnovnije karakteristike doša i kako ih razumjeti.

Vata doša, koju često simbolički nazivamo zrakom, biološki je princip koji upravlja svim kretnjama u tijelu poput širenja i skupljanja pluća, treptaja očiju, hodanja i kompletne motorike tijela, peristaltike crijeva i uglavnom svim kretnjama u organizmu ili samog organizma. Ukratko možemo reći da je vata doša princip koji upravlja motorikom i živčevljem. Ona također predstavlja katabolički princip odgovoran za razgradnju koji troši i razgrađuje naše tijelo i koji uzrokuje da na primjer u starijoj dobi, kojom dominira vata doša,  kosti postaju više porozne, da se javljaju tremori, da protok misli postaje slabiji, a tijelo se polako počinje isušivati i gubiti motoriku i pokretljivost. Kod mladog i još vitalnog organizma vata doša može uzrokovati smetnje poput konstipacije, suhoće kože i drugih sluznica u tijelu, nesanice i slabog probavnog kapaciteta te je vezana uz sva jako nestalna i promjenjiva stanja u organizmu poput naizmjeničnih raspoloženja, promjenjivog apetita ili bilo kojeg drugog stanja koje jako oscilira i ide iz krajnosti u krajnost.

Pitta došu često nazivamo vatrom, a razlog je taj da je ona princip koji upravlja svim transformacijama i promjenama u tijelu, kemijskim, hormonalnim i drugim poput prerade hrane ili poput adaptiranja na novu životnu situaciju koju također moramo probaviti kako nam ne bi izazvala stres. Pitta je možemo reći princip metabolizma na svim razinama postojanja. Dominatna je u srednjoj životnoj dobi kada je najaktivnija vatra ambicije, napredovanja, zarađivanja i realiziranja naših ciljeva i ambicija. To je period kada smo najmanje ranjivi jer je vatra jaka i može lakše sagoriti greške u životnom stilu i prehrani kao i emocionalne traume koje će netko stariji i osjetljiviji, kao i djeca, puno teže prebroditi. Kada je pitta izvan ravnoteže uobičajene su upalne bolesti i generalno agresivne bolesti ukljčujući i bolesti poput karcinoma. Pitta je za razliku od promjenjive vata doše vrlo ustrajna, liderski nastrojena i ambiciozna. Kao što vatra može „popaliti“ sluznicu želuca na tjelesnom nivou tako i nerealna i nezdrava ambicija može sagorjeti mentalni sklop i ukrasti duševni mir.

Kapha doša je anabolički princip u tijelu i nazivamo ju vodom. Ona upravlja čvrstim strukturama u tijelu, lubrikacijom i postojanošću struktura. Važna je za zdravlje i odgovorna za dobru otpornost i imunitet. S obzirom da se radi o principu rasta i izgradnje, kada je kapha doša izvan ravnoteže lako će uzrokovati pretilost i nakupljanje masnog tkiva, a nerijetko i tvorbu tumora, ali onih benignog tipa. Kapha doša najviše je dominantna kod djece i mladih kada je tijelo u kontinuiranom razvoju.  Ona je ta koja daje čvrstu strukturu tijelu i lubricira ga kako bi moglo normalno funkcionirati. Kako je sazdana od zemljanih elementa najmanje je podložna promjeni jer je najpostojanija, no često se voli previše akumulirati. Na psihološkom nivou s toga može uzrokovati tromost, vezanost pa čak i pohlepu i škrtost jer je akumulacija njena glavna karakteristika.

Dakle doše su organizacijski skupovi principa i kvaliteta koji upravljaju ljudskim tijelom. Svaki čovjek ima potpuno individualizirani konstitucijski otisak koji nam puno govori o sklonostima, prednostima i manjkovima unutar organizma, o tendencijama prema određenim poremećajima i problemima. Osnovno je pravilo da se na kvalitete doša koje su problematične u organizmu, odgovori s hranom, navikama i životnim stilom koji su svojim karakteristikama suprotnog karaktera. To se odnosi i na godišnja doba pa je tako vata period jeseni i rane zime, pitta period ljeta, a kapha period kasne zime i proljeća. U tim bi se razdobljima godine morali ponašati i hraniti tako da koristimo one namirnice koje su svojim kvalitetama suprotne kvalitetama razdoblja u kojem se trenutno nalazimo. Pogledajmo samo kako su se hranili naši bake i djedovi koji su bili u puno većem kontaktu s prirodom i njenim ciklusima i dobit ćemo puni bolji naputak od većine ajurvedskih kuharica.

Ljeti, u periodu pitta doše, jelo se uglavnom iz vrta, puno povrća i voća koji hlade tijelo i pacifiraju pitta doshu. Zeleno povrće je uglavnom gorkog i trpkog okusa koji smiruje pittu, kao i slatko voće.

Kada dođu jesen i rana zima, period vata doše, više se jela topla, jušnata i kuhana hrana, bogata masnoćama i koristile su se žitarice koje su kalorične kako bi pacifirale katabolički utjecaj vate. Također se jela zimnica, dakle kiseli okusi, kao i usoljena hrana, a kiselo i slano balansiraju vata došu.

U kasnu zimu javljaju se već prve salate, gorkih okusa koje polako zamjenjuju već pojedenu zimnicu i žitarice skupljene za zimu i polako se prelazi na šarenilo povrća koje je najbolja hrana za kaphu . Jede se više sirove i zelene hrane koja balansira i isušuje kaphu koja se prirodno u to doba akumulira u tijelu.

Ayurveda je nastala sustavnim promatranjem prirode i međuodnosa čovjeka s njegovom okolinom, klimom, prehrambenim i drugim navikama. No nije dovoljno promatrati samo intelektualno i logički. Suživot s prirodom, izloženost njenim procesima i pravilima, elementima od kojih je sve sazdano i življenje u kojem smo prisutni u svakom momentu, u kojem ne živimo isključivo u svijetu ambicije, mašte ili želje, u mogućim imaginarnim sferama onoga što smo mogli ili trebali napraviti ili biti, u kontinuiranom presipitivanju prošlosti, preduvjet je da dohvatimo samu srž znanja, onu koja je iznjedrila ayurvedu, najveća kolekciju znanja o bilju i mineralnim tvarima i najkompleksniju znanost o prehrani i međuodnosu čovjeka sa svojom okolinom i utjecaju životnih navika na njegovo zdravlje i vitalnost. Ayurveda je materijalizacija znanja u pisanom i usmenom obliku, a rezultat je izravnog kontakta mnogih mudraca s najdubljim izvorima znanja, izvorima koji su nam svima dostupni kada bismo samo malo utihnuli um, odmakli perspektivu od kolektivne histerije htijenja i nezasitne ambicije, od gomilanja nepotrebnih stvari i nezdravog udovoljavanja vječnom popisu želja koji raste kako se praznina u nama produbljuje i kako gubimo kontakt sa sobom i svijetom iz kojeg smo iznjedrili u ovu našu konstituciju, individualnu ekspresiju kozmičke stvarnosti.

Istina i znanje o došama nije u tablici kojom pokušavamo odrediti konstituciju, a niti je u ovome tekstu. Ovaj je tekst  pokušaj da inspirira ono unutarnje znanje koje kada se udruži s racijom i logikom i prevede na nama razumljiviji jezik, može inspirirati i voditi pojedinca prema samospoznaji vlasite prirode i suživota sa svijetom na neki normalniji, balansirani način u kojem zdravlje postaje pravilo, a ne iznimka.